Centro de información en línea para la prensa

Centro de información en línea para la prensa (i)
Noticias bajo embargo y otros materiales sólo para periodistas acreditados.
Ingreso/ Registro

Managing Record Surge In Capital Flows Poses Challenge For Developing Countries

Disponible en: Hrvatski, Português, монгол хэл, Français, Hungarian, Spanish, English, 日本語, русский, Türkçe, العربية, हिन्दी
Comunicado de prensa Nº:2006/413/DEC

TOKIO, 30. svibnja 2006. — Kako se navodi u godišnjem izvješću Svjetske banke o financiranju svjetskog razvoja za 2006. godinu (Global Development Finance), neto tokovi privatnog kapitala prema zemljama u razvoju 2005. su godine dosegli rekordnu visinu od 491 milijarde USD, a pokretale su ih privatizacije, spajanja i preuzimanja tvrtki, kao i veliko zanimanje ulagača za tržišta obveznica denominiranih u domaćim valutama na području Azije i Latinske Amerike. Ovaj porast kapitalnih tokova, uključujući rekordne iznose odobrenih bankovnih zajmova i izdanih obveznica, se između ostaloga poklopio i s gospodarskim rastom koji je u zemljama u razvoju prošle godine dosegao 6,4 posto, što je gotovo dvostruko više od 2,8 posto, koliki su rast zabilježile razvijene zemlje.

 

            “Ovi povećani tokovi daju naslutiti da su pomaci u gospodarskoj politici u mnogim zemljama u razvoju proizveli pozitivan učinak”, izjavio je François Bourguignon, glavni ekonomist i viši potpredsjednik Svjetske banke za razvojnu ekonomiju. “Zemlje izvlače korist iz poboljšanih uvjeta na globalnom tržištu i ulagateljskog ozračja, dok sve jača globalna financijska integracija pred tvorce politike u zemljama u razvoju postavlja teške izazove u pogledu održavanja gospodarskog rasta i financijske stabilnosti.”

 

            Do naglog porasta privatnih tokova prema zemljama u razvoju došlo je unatoč neizvjesnostima koje su prouzročile visoke cijene nafte, rast globalnih kamatnih stopa i sve veći globalni platni debalansi. Prema procjenama, privatni dužnički tokovi prema zemljama u razvoju su s 85 milijardi USD, koliko je zabilježeno 2003. godine, porasli na 192 milijarde USD, i to zahvaljujući obilnoj globalnoj likvidnosti, stalnom poboljšanju kreditne sposobnosti zemalja u razvoju, nižim stopama prinosa u bogatim zemljama i sve većem zanimanju ulagača za imovinu na novim tržištima. Mnoge zemlje u razvoju su dobile bolju ocjenu kreditne sposobnosti, što im je uz rekordno niske kamatne marže na njihove obveznice omogućilo da izdavanjem obveznica tijekom 2005. prikupe rekordnih 131 milijardu USD u odnosu na 102 milijarde USD iz 2004. godine.

 

            Ovi su se pomaci odrazili na procijenjeni rast BDP-a za 2005. od 6,4 posto u zemljama s niskim i srednjim dohotkom, pri čemu najbolji primjer predstavljaju Kina i Indija čija je proizvodnja porasla za 9,9 odnosno osam posto. Izuzmemo li ove dvije zemlje, rast u drugim zemljama u razvoju koje su uvoznice nafte iznosio je 4,3 posto, što je pad u odnosu na 5,7 posto iz 2004. Očekuje se da će stopa rasta do 2008. prijeći pet posto u svim regijama u razvoju osim Latinske Amerike i Kariba, gdje se predviđa da će doseći prosjek od 3,8 posto.

 

“Očekuje se kako će u naredne dvije godine visoke cijene nafte, rast kamatnih stopa i sve jači inflatorni pritisci kočiti rast u većini regija u razvoju, ali se očekuje da će te regije ipak nadmašiti gospodarstva s visokim dohotkom”, rekao je Hans Timmer, voditelj Bančinog Tima za globalna kretanja, koji je sastavio dio izvješća posvećen gospodarskim izgledima. “Dok su deficiti tekućeg računa u zemljama u razvoju – ukupno gledano – blizu točke ravnoteže, deficiti u zemljama uvoznicama nafte su znatno porasli, što održava kako više cijene nafte, tako – u više slučajeva – i neodrživo brzi rast.”

 

            U naglom porastu tokova kapitala odražavaju se i pojačani trgovinski tokovi i financijska integracija među zemljama u razvoju. Trgovinska razmjena u pravcu jug-jug je s 222 milijarde USD u 1995. porasla na 562 milijarde USD u 2004. godini, kada je na nju otpadalo 26 posto ukupne trgovinske razmjene zemalja u razvoju. Na pravcu jug-jug porasla su i izravna strana ulaganja, koja su se s 14 milijardi USD iz 1995. popela na 47 milijardi USD u 2003. godini, kada su predstavljala 37 posto ukupnih izravnih stranih ulaganja u zemljama u razvoju.

 

            “Iako ovi tokovi na pravcu jug-jug imaju razmjerno mali udio u ukupnim privatnim tokovima, lako bi mogli promijeniti lice financiranja razvoja, osobito ako zemlje u razvoju nastave rasti bržom stopom nego razvijene zemlje”, izjavio je Mansoor Dailami, glavni sastavljač Izvješća o financiranju svjetskog razvoja za 2006.

 

            Velik dio izravnih stranih ulaganja na pravcu jug-jug potječe od tvrtki iz zemalja sa srednjim dohotkom, pri čemu se sredstva ulažu u jednu te istu regiju, kao što je, primjerice, slučaj s ruskim i mađarskim tvrtkama koje ulažu u Istočnoj Europi i Srednjoj Aziji i tvrtkama iz Južnoafričke Republike koje ulažu u drugim dijelovima južne Afrike. S druge strane, oko polovice kineskih izravnih stranih ulaganja otišlo je u projekte iskorištavanja prirodnih bogatstava u Latinskoj Americi.

 

            “Iako ova povoljna gospodarska ostvarenja počivaju na dobroj politici, ona odražavaju i povoljne vanjske uvjete koji će se, kako se očekuje, pogoršati. Mnoge zemlje u razvoju su iscrpile viškove i druge rezerve koje su im, dok su ubrzano rasle, omogućavale apsorbiranje viših cijena nafte. Kao posljedica, te zemlje ostaju izložene budućim udarima”, izjavio je Uri Dadush, direktor Bančinog Sektora za razvojne izglede, koji je zadužen za sastavljanje Izvješća o financiranju svjetskog razvoja. “Tu bi se moglo raditi o pregrijavanju određenih gospodarstava, neredu u razrješavanju globalnih nejednakosti, iznenadnom poremećaju u globalnoj ponudi nafte i mogućem padu cijena drugih osnovnih roba na kojima su počivali prihodi mnogih zemalja u razvoju.”

 

            Unatoč ohrabrujućem trendu porasta tokova kapitala prema zemljama u razvoju, među tim je zemljama i dalje prisutna razlika u mogućnosti pristupa kreditnim sredstvima. Jedna skupina – a tu se radi o Kini, Čileu, Mađarskoj, Maleziji, Meksiku, Poljskoj, Rusiji i Tajlandu, izdaje obveznice od 2002. godine, dobiva visoke ocjene kreditne sposobnosti i uživa u nižim kamatnim maržama na obveznice od sveukupnog prosjeka za zemlje u razvoju. Druga, pak, skupina ima pristup bankovnim zajmovima zahvaljujući jasno definiranim prihodovnim tokovima kao što su izvoz, novčani primici ili djelatnosti vađenja, ali nemaju pristupa tržištima obveznica. Treća skupina zemalja s niskim dohotkom nema pristupa privatnom kapitalu izuzev kratkoročnog financiranja trgovine ili izravnih stranih ulaganja te uglavnom ovisi o službenom financiranju svojih dugoročnih kapitalnih potreba.

 

            Ova potonja skupina izvukla je korist od pozitivnih pomaka u razvojnoj pomoći i oslobađanja od dugova. Donatori su 2005. povećali službenu razvojnu pomoć (SRP) na 0,33 posto svog bruto nacionalnog dohotka (BND) u odnosu na 0,22 posto iz 2001. godine, što je tek nešto ispod rekordnih 0.34 posto s početka devedesetih. Rekordno povećanje od 27 milijardi USD može se većinom pripisati oslobađanju od dugova, koje je odobreno samo dvjema zemljama: Iraku i Nigeriji. Međutim, ovo kretanje pokazuje da donatori pojačavaju napore koje ulažu u pružanje pomoći. SRP će tijekom 2006. i 2007. vjerojatno opasti jer će se smanjiti i oslobađanje od dugova, ali će nakon toga postupna rasti da bi 2010. dosegla 0,36 posto BND-a. Najmanje polovicu iznosa od 50 milijardi USD za koliko će se SRP povećati do 2010. donatori namjeravaju izdvojiti za podsaharsku Afriku, čime će se pomoć toj regiji udvostručiti. K tome, oslobađanjem od dugova predviđenim Inicijativom za visokozadužene siromašne zemlje (HIPC) i Multilaterlanom inicijativom smanjivanja duga (MDRI), znatno će se smanjiti otplata dugova siromašnih zemalja koje ispunjavaju uvjete za sudjelovanje u tim programima, čime će se osigurati dodatna sredstva potrebna kako bi se podržao napredak u ostvarenju milenijskih razvojnih ciljeva.

 




Permanent URL for this page: http://go.worldbank.org/PLL585IFY0