Kontakti: Brisel: Alexander Rowland +32-478-319939 Arowland@worldbank.org Washington: Kristyn Schrader +1-202-458-2736 Kschrader@worldbank.org Izvještaj Svjetske banke upućuje zemlje na značaj razvoja koji je otporan na klimatske promjene BON, 2. jun, 2009.— Svjetska banka je danas upozorila da će utjecaj klimatskih promjena u regionu Evrope i Centralne Azije* (ECA) biti mnogo veći nego što se očekivalo, i to zbog post-sovjetske prakse zanemarivanja okoliša te lošeg stanja u kojem se nalazi veliki dio infrastrukture u ovom regionu; rezultat su države koje se nisu u stanju prilagoditi. „Evropa i Centralna Azija pate od ‘deficita prilagodljivosti' koja je već stavljena na probu nedavnim promjenama klime,” rekla je Marianne Fay, Direktorica Izvještaja o svjetskom razvoju 2010. Svjetske banke, i autorica novog izvještaja ‘Prilagođavanje klimatskim promjenama u Evropi i Centralnoj Aziji’, „koje će se samo pogoršavati zahvaljujući posljedicama projiciranih klimatskih trendova tokom narednih decenija.” Fay je dodala da „Premda su prošle skoro dvije decenije od raspada Sovjetskog Saveza i partnerskih zemalja u Centralnoj i Istočnoj Evropi, zaostavština u vidu lošeg upravljanja okolišem i ogromna infrastruktura u zemljama van Evropske unije još uvijek predstavljaju opasni teret prošlosti. On u značajnoj mjeri povećava ranjivost zemalja čak i po pitanju umjerenih klimatskih promjena.” Objavljen tokom današnjeg Razgovora o klimatskim promjenama u Bonu UNFCCC-a, te uoči 'Svjetskog dana zaštite životne sredine' (5. jun), izvještaj navodi da, nasuprot uvriježenom mišljenju, ovom regionu ozbiljno prijete klimatske promjene a posljedice su već vidljive: povećana varijabilnost, porast temperatura, hidrološke promjene i sve češće ekstremne pojave – suše, poplave, toplotni valovi, te oluje i šumski požari. Prosječne temperature u ECA su već porasle za 0,5ºC na jugu i do 1,6ºC na sjeveru (Sibir) od početka 20. stoljeća, a do sredine ovog stoljeća se očekuju ukupna povećanja temperature od 1,6 do 2,6ºC, sa većim promjenama u sjevernijim dijelovima. Predviđa se da će sjever prolaziti kroz veće promjene u temperaturama u zimskim mjesecima, sa padom broja dana sa temperaturama ispod nule za 14 do 30 dana tokom narednih 20 do 40 godina. U južnim dijelovima regiona se očekuju najveće promjene tokom ljeta, sa porastom vrelih dana za 22 do 37 dana tokom istog perioda. Ovaj trend zatopljavanja je značajan: do sredine stoljeća, zemlje poput Poljske ili Mađarske će vjerovatno imati isti broj vrelih dana (>30oC) koje danas imamo u Španiji ili na Siciliji. Po riječima Fayeve, „Povećanja temperature utječu na hidrologiju, uslijed ubrzanog otapanja glečera u ovom regionu i smanjenja snježnih padavina tokom zime. Mnoge zemlje već pate od zimskih poplava i ljetnih suša– s tim da su i Jugoistočna Evropa i Centralna Azija izložene riziku od ozbiljnih nedostataka vode. Ljetni toplotni valovi će odnositi više života nego što će biti sačuvano toplijim zimama.” Izvještaj navodi da će promjene u nivou mora, koje su još jedan od posljedica klimatskih promjena, utjecati na četiri sliva ovog regiona – Baltičko more, Istočni Jadran i Mediteransku obalu Turske, Crno more, te Kaspijsko more – kao i ruski Arktički okean. Na Baltiku, u Poljskoj, najranjivija je gusto naseljena obala male nadmorske visine. Duž Jadrana i Mediterana, olujni nanosi i prodiranje slane vode u vodotoke prijete hrvatskim, albanskim i turskim obalama. Porast nivoa Crnog mora je već ugrozio brojne luke i gradove duž ruske, ukrajinske i gruzijske obale. Na Kaspijskom moru se predviđa da će povećano površinsko isparavanje smanjiti nivoe za čak 6 metara do kraja 21. stoljeća, što će ugroziti brojnost ribe a time i obalsku infrastrukturu. Međutim, kako se navodi u izvještaju, problemi sa zaostavštinom ovaj region čine još ranjivijim. U vrijeme Sovjetskog Saveza, ekonomija se razvijala uz potpuno zanemarivanje prirodne sredine. Kada je bila potrebna voda za navodnjavanje, rijeke koje su napajale Aralsko jezero su preusmjeravane u pustinju kako bi se uzgajali riža, voće i pamuk. Uzbekistan je postao jedan od najvećih svjetskih izvoznika pamuka, ali uz cijenu uništenja Aralskog jezera. Tradicija lošeg upravljanja životnom sredinom u svim krajevima ovog regiona ima svoje posljedice. Čak i one države i krajevi koji bi mogli imati koristi od klimatskih promjena trenutno nisu u povoljnoj poziciji da te koristi ostvare. Po riječima Fayeve, „Bilo je mnogo govora o činjenici da će toplija klima i povećanje padavina u sjeveroistočnim dijelovima Evrope i Centralne Azije – Kazahstanu, Rusiji i Ukrajini – otvoriti nove poljoprivredne mogućnosti. Međutim, svi vidovi lokalne koristi postaju nebitni u poređenju sa posljedicama koje region snosi u vidu relativne neefikasnosti i smanjene produktivnosti. Dok usjevi žitarica u svijetu rastu u prosjeku za 1,5 procenata godišnje, u ove tri države se smanjuju ili stagniraju.” Međutim, u narednih deset do dvadeset godina, otpornost Evrope i Centralne Azije na klimatske šokove se može povećati pomoću poboljšane infrastrukture i sistema za upravljanje životnom sredinom koji imaju pozitivne posljedice za održivi razvoj. Bez obzira na klimatske promjene, Evropa i Centralna Azija će imati koristi od poboljšanja upravljanja vodnim resursima, rješavanja problema zagađivanja životne sredine, unaprjeđivanja zapostavljene infrastrukture i stambenih prostora, te poboljšavanja upravljanja u slučaju velikih nepogoda. Ovi koraci će također u velikoj mjeri ojačati sposobnost ovog regiona da se nosi sa trenutnom klimatskom situacijom. Prilagođavanje promjenjivoj klimi će isto tako zahtijevati konkretne akcije vezane za klimu: ulaganja u praćenje vremena i stanja voda; sposobnost tumačenja i distribucije informacija o klimi; potrebne su institucije koje će pružati podršku mjerama prilagođavanja, bilo da se radi o velikim preduzećima ili malim poljoprivrednicima; te su potrebne politike koje pružaju inicijative za informirane, proaktivne reakcije na izazove koje donose klimatske promjene. Zemlje Evrope i Centralne Azije će morati razviti strategije za smanjenje ranjivosti po pitanju budućih promjena. Jane Ebinger, Viši stručnjak za energetiku iz Svjetske banke, je naglasila potrebu da u proces prilagođavanja budu uključeni i sami akteri. „Strategije prilagođavanja će zahtijevati korake koji okupljaju tvorce politika, planere, vlasnike imovine, akademsko i civilno društvo kako bi se razmotrili i procijenili rizici kojima država može biti izložena zahvaljujući trenutnim vremenskim prilikama i projiciranim klimatskim promjenama, te utvrdile moguće mjere prilagodbe, njihova cijena i očekivana korist. Pored toga, iskustva iz zemalja, regiona i gradova koji trenutno rade na razvijanju i primjeni planova prilagođavanja pružaju dragocjeno znanje i metodologije.” *Ekonomije regiona Evrope i Centralne Azije: Albanija, Jermenija, Azerbejdžan, Bjelorusija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Češka Republika, Estonija, Gruzija, Mađarska, Kazahstan, Kosovo, Kirgistan, Latvija, Litvanija, BJR Makedonija, Moldavija, Crna Gora, Poljska, Rumunija, Srbija, Slovačka, Slovenija, Tadžikistan, Turska, Turkmenistan, Ukrajina, Uzbekistan, Za više informacija posjetite: www.worldbank.org/eca |
RSS