Contacts: Merrell Tuck-Primdahl, Work (202) 473-9516 Global mobile (202) 415-1775 mtuckprimdahl@worldbank.org WASHINGTON DC, 12 oktobar, 2005 – Nekih 40 miliona ljudi je izašlo iznad granice siromaštva u Srednjoj i jugoistočnoj Evropi i državama bivšeg Sovjetskog Saveza u periodu 1998-2003 kao rezultat brzog rasta i smanjenja nejednakosti, kaže se u izvještaju Svjetske banke koji je objavljen danas. Prema ovom izvještaju, broj ljudi koji žive u siromaštvu u regiji u 2003 godini je iznosio 61 milion, ili 12 procenata od ukupne populacije. Ovo se uspoređuje sa 20 procenata koji su bili siromašni 1998. Ankete o potrošnji u domaćinstvima su se koristile za dobivanje komparativnih pokazatelja životnog standarda u 27 zemalja koje je ovaj izvještaj pokrio. Apsolutna linija siromaštva od 2 USD dnevno se koristi u većini zemalja, uzevši u obzir troškove grijanja i tople odjeće zbog hladne klime. Dodatnih 153 miliona ljudi u regiji koji žive od 4 USD dnevno ili manje se smatraju ekonomski ugroženim a ne siromašnim. “Izvještaj pokazuje kako su zemlje, usprkos posljedica tranzicije, uspjele da izvuku milione ljudi iz siromaštva nakon financijske krize u Rusiji 1998. Ovaj obrat podvlači važnost ekonomskog rasta u stvaranju uvjeta za bolji život. Da bi smo to održali, potrebno je više novih radnih mjesta da bi se pomoglo onima koji su zaostali, posebno u ruralnim područjima i nekim od mnogih manjih gradova u regiji,” rekao je Shigeo Katsu, Potpredsjednik Svjetske banke za Evropu i Centralnu Aziju ECA). Izvještaj preporučuje daljnje reforme preduzeća, jačanje rasta u ruralnim oblastima, i promoviranje mogućnosti u zaostalim regijama. Ostali prioriteti reformi koje on identificira uključuju pružanje osnovnih usluga i osiguravanje bolje, bolje usmjerene socijalne zaštite, posebno za djecu i za one koji rade a spadaju ispod granice siromaštva. Prema izvještaju, ponovno oživaljavanje rasta u periodu 1998-2003 je uglavnom vođeno od strane zemalja Zajednice nezavisnih država (CIS). Uloga Rusije je bila najvažnija, uzevši u obtir njeno bogatstvo u nafti i važnost u regionalnoj trgovini i tokovima migracija. U isto vrijeme, integracija Evropske Unije (EU) je pomogla da se tržište proširi i završe reforme u zemljama pristupnicama. Završetak rata na Zapadnom Balkanu je ekonomski ambijent učinio još privlačnijim za investiranje i rast. Od 1998 do 2003, siromaštvo je opalo u većini zemalja regije. Najveći nivoi apsolutnog siromaštva su u siromašnim zemljama Centralne Azije, kao što su Tadžikistan sa 70 procenata stope siromaštva, i Južni Kavkaz, gdje Gruzija, na primjer, ima stopu siromaštva od 50 procenata u 2003. Ipak je većina siromašnih i ugroženih u tranzicijskim zemljama regije u velikim državama sa srednjim prihodom kao što su Kazahstan, Poljska, Rusija, i Ukrajina. Najrizičnije skupine su mladi stanovnici ruralnih oblasti i oni u manjim gradovima. Nezaposleni, ljudi sa slabijim obrazovanjem i oni koji pripadaju neprivilegiranim manjinama, kao što su Romi, su također u rizičnoj skupini. Većina siromašnih su oni koji rade ali su ipak ispod granice siromaštva. Odgovor siromaštva na rast. Izvještaj nalazi da nekoliko zemalja sa brzim rastom – na primjer, Rusija i Kazahstan – su svjedoci pomjeranja distribucije prihoda ka siromašnim. Kao rezultat toga, došlo je do opadanja siromaštva brže nego se očekivalo. Suprotno tome, u Gruziji i Poljskoj, distribucija se nije pokrenula ka siromašnim i u stvari je siromaštvo poraslo. Najbrži pad siromaštva je bio u glavnim gradovima. Rast bez novih radnih mjesta. Jako malo zemalja, čak i one koje su najdalje stigle u smanjenju siromaštva, je uspjelo stvoriti dovoljno novih radnih mjesta. Ovaj neuspjeh u otvaranju novih radnih mjesta značio je opadanje zapošljavanja, osim u nekoliko zemalja sa brzim rastom kao što su Kazahstan, Rusija, i Ukrajina. U zemljama novim članicama EU i u zemljama Jugoistočne Evrope, omjer zaposlenosti, koji sada stoji na 56 procenata, je prilično ispod takozvanog Lisabonskog cilja od 70 procenata koji je odredila Evropska Unija. Nejednakost. Izvještaj nalazi da je nejednakost mjerena potrošnjom robe i usluga u domaćinstvu sveukupno opala u CIS. Obrazac je bio manje jasan u Srednjoj i Istočnoj Evropi, Baltičkim zemljama i Jugoistočnoj Evropi. Do 2003, nejednakost u potrošnji u regiji je bio uporediv sa onim u relativno egalitarnim regijama kao što je Istočna Azija ili čak i nekim od najbogatijih zemalja svijeta. Ipak, velike regionalne nejednakosti postoje, i između i unutar zemalja. Moguć pristup kvalitetnim uslugama. Prema ovom izvještaju, trendovi u pristupu obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, vodi za piće, kanalizaciji i grijanju su nepovoljniji. Nejednakosti se nastavljaju kod pristupa boljem školovanju, zdravstvenoj zaštiti, pouzdanom snabdjevanju vodom i strujom. U nekim slučajevima su povećani, posebno u CIS. U Tadžikistanu, na primjer, pouzdanost snabdjevanja vodom je opala za sve osim za petinu stanovništva sa vrha. Uloga javne politike i budući izgledi. Izvještaj upozorava da ako se trendovi rasta bez novih radnih mjesta nastave, manje ljudi će se izvući iz siromađtva. Ako ne dodje do obrnutog procesa u rastu nejednakosti vezano za kvalitetu osnovnih usluga, oni će oslabiti povoljne efekte ekonomskog rasta. Da bi se ubrzao rast i osiguralo da radi na doborbit siromašnih, autor poziva na: · Daljnju reformu sektora preduzeća radi ohrabrivanja oslobađanja resursa od starih, manje produktivnih frimi u nove, produktivnije firme; · Politike koje promoviraju rast poljoprivredne proizvodnje i ruralnih oblasti integriranjem ruralnih oblasti u ostatak ekonomije vezano za tržišta rada i kapitala, pristupa kreditima, trgovini i uslugama; · Napore da se pruže veće šanse u regijama koje zaostaju; · Poboljšanje kvalitete osnovnih usluga i očuvanju njene dostupnosti siromašnim; i · Daljnje poboljšanje mreže socijalne sigurnosti. “Po sadašnjim stopama rasta, predviđamo da će do 2007 oko 40 miliona ljudi još uvijek biti siromašno a otprilike 110 miliona će biti ekonomski ugroženo. Uzevši u obzir to i prijetnju postizanja ljudskih razvojnih ciljeva, od osnovne je važnosti da organi vlasti rade na ubrzanju rasta i osiguraju da svi imaju udjela u njemu,” zaključio je Asad Alam, vođa tima izvještaja i Rukovoditelj sektora u Jedinici Svjetske banke za pitanja nejednakosti spolova, sitromaštva i makroekonomije u ECA. --
|