Kontakti:
Merrell Tuck-Primdahl, tel. 202 473-9516
Mobitel # 202 415-1775
mtuckprimdahl@worldbank.org
WASHINGTON, 1. studenoga 2005. – Većini tranzicijskih zemalja u Istočnoj Europi i bivšem Sovjetskom savezu nedostaje prilika za zapošljavanje, a zapošljavanje se može poticati samo politikama koje omogućuju restrukturiranje poduzeća i poboljšanje investicijskog okruženja, kaže se u danas objavljenom izvješću Svjetske banke. Izvješće nazvano Povećavanje mogućnosti zapošljavanja u Istočnoj Europi i zemljama bivšeg Sovjetskog saveza analizira tržišta rada u 27 tranzicijskih zemalja od pada komunizma prije petnaestak godina. On daje odgovore na tri ključne skupine pitanja: Kako je gospodarska preobrazba utjecala na tržište rada? Koliko su zemlje napredovale i koja su ograničenja za otvaranje više i boljih radnih mjesta? Koje politike mogu pomoći u promicanju otvaranja novih radnih mjesta? Usprkos regionalnom ekonomskom uspjehu u prelasku s planske ekonomije na slobodno tržište, jedno ključno područje nije pokazalo dovoljno rezultata – otvaranje produktivnih radnih mjesta. “Ako se mogućnosti zapošljavanja ne poboljšaju, moglo bi doći do zastoja u značajnom smanjenju siromaštva koje je prisutno u regiji od 1998. To bi podrivalo političku potporu reformama,” upozorava Arup Banerji, rukovoditelj sektora Ekonomskog odjela za razvoj ljudskih resursa Regije Europe i Središnje Azije u Svjetskoj banci (ECA), koji je nadzirao izradu izvješća. “Iako se očekivalo da će u razdoblju tranzicije biti određene nezaposlenosti, iznenađeni smo njezinom istrajnošću,” objašnjava Jan Rutkowski, glavni ekonomist u Regiji ECA i suautor studije. “Mnogi radnici koji su zbog strukturnih promjena izgubili posao nisu uspjeli naći novi, a priličan broj ih je nazaposlen već više od godinu dana, ili rade u nisko produktivnim zanimanjima. U nekim državama novim članicama Europske unije, kao i nekim zemljama koje pristupaju, stopa nezaposlenosti se izražava u dvocifrenim brojkama. U zemljama Zajednice nezavisnih država problem radnih mjesta leži više u kvaliteti poslova – koja su manje produktivna i nisu dobro plaćena,” objašnjava Stefano Scarpetta, suautor izvješća, savjetnik za tržište rada i glavni ekonomist u odjelu Potpredsjednika Svjetske banke za razvoj ljudskih resursa i socijalnu zaštitu. Izvješće savjetuje zemlje da poboljšaju svoja investicijska okruženja na način koji će stimulirati tvrtke da investiraju i otvaraju produktivna radna mjesta. Ono također poziva na mjere kojima će se smanjiti trošak mobilnosti radne snage razvijanjem tržišta stambenog fonda i hipoteka, kao i boljeg pristupa mogućnostima doživotnog učenja, odnosno izobrazbi odraslih. Na temelju ankete provedene među više od 4.000 vlasnika poduzeća i menadžera, autori analiziraju čimbenike koji potiču tvrtke na ulaganja i zapošljavanje, ili ih odvraćaju od njih. Ekonomska i politička neizvjesnost, korupcija, visoki porezi i neučinkoviti sudovi smatraju se ključnim čimbenicima u ograničavanju poduzetničkih aktivnosti. Specifične sub-regionalne preporuke Da bi se otvorilo više i boljih radnih mjesta, vlade i poduzetništvo u sub-regijama trebaju poduzeti sljedeće radnje koje su oblikovane prema specifičnim okolnostima u pojedinim zemljama: U Središnjoj i Istočnoj Europi, da bi se riješilo pitanje velike nezaposlenosti, trebalo bi više uraditi na poboljšanju uvjeta investicijskog okruženja, usprkos napretku postignutom u posljednje vrijeme. Ključno je smanjiti troškove pokretanja poslovanja, olakšati registraciju imovine i ojačati provođenje ugovora. Reforme mirovinskih sustava i sustava socijalne zaštite također su potrebne kao način snižavanja poreza na radnu snagu. U jugoistočnoj Europi trebaju se poduzeti koraci na smanjenju administrativnih prepreka i smanjenju poreza na radnu snagu (smanjenje poreza na radnu snagu povezano je s reformama mirovinskog sustava i sustava socijalne zaštite). Osim toga, zemlje moraju provesti institucionalne i regulatorne reforme kako bi razvilo prilagodljivo tržište rada, gdje bi se ključna prava radnika djelotvorno štitila, a poslodavci ne bi bili bezrazložno ograničeni u prilagođavanju veličine i kadrovske strukture svoje radne snage. U zemljama Zajednice nezavisnih država sa srednjim dohotkom (kao što su Kazahstan, Rusija i Ukrajina), nezaposlenost je niža, ali je visoka podzaposlenost (zaposlenost na nižim kvalifikacijskim razinama nego što ih zaposleni posjeduju), jer ljudi rade na nisko produktivnim radnim mjestima. Glavni prioritet je smanjenje administrativnih prepreka, kao i deregulacija radnih odnosa i fokusiranje na provođenje ključnih standarda radne snage. Također, ako bi se uveli programi za zbrinjavanje nezaposlenih koji bi pomogli otpuštenim radnicima, manje ljudi bi se i dalje držalo besperspektivnih radnih mjesta radi preživljavanja. U zemljama Zajednice nezavisnih država s niskim dohotkom na Kavkazu i u Središnjoj Aziji, okruženje karakteriziraju nerazvijene institucije, loše upravljanje i nepouzdane infrastrukture. Savjet za sub-regiju uključuje kontinuirani razvoj institucija tržišne ekonomije i smanjenje rizika vezanog za otvaranje novih poduzeća. Siromašne zemlje Zajednice nezavisnih država također trebaju poboljšati pouzdanost javne infrastrukture, ukloniti otežavajuće carinske prepreke i trgovinska pravila i poticati investiranje u ljudski kapital u poljoprivrednim regijama, budući da je težište radnih mjesta u sub-regiji uglavnom u poljoprivrednom sektoru. “Budući da radna mjesta otvaraju nove, male, privatne tvrtke, vlade trebaju ustrajati na reformama kojima se stvara povoljno poslovno okruženje. Programi zapošljavanja i politike usmjerene prekvalifikaciji radnika i pomoći nezaposlenima neće biti dovoljne da riješe osnovni problem,” zaključuje Scarpetta. |
RSS