Priopćenje br. 2005/201
Kontakt: Christopher Neal (202) 473-7229
Cneal1@worldbank.org
Nazanine Atabaki (202) 458-1450
Natabaki@worldbank.org
Radio/TV: Cynthia Case McMahon (202) 473-2243
Ccase@worldbank.org WASHINGTON, 16. studenoga 2005. — Međunarodna migracija može dovesti do značajnih socijalnih koristi za migrante i njihove obitelji, kao i za zemlje iz kojih potječu i u koje odlaze, ukoliko se provode mjere za bolje upravljanje protokom migranata i olakšavanje transfera doznaka – rečeno je u godišnjem izvještaju Svjetske banke Globalni ekonomski izgledi (Global Economic Prospects – GEP) za 2006. “Produktivnost i zarade migranata diljem svijeta, zbog njihovog broja koji sada dostiže gotovo 200 milijuna, moćna su sila za smanjenje siromaštva” , rekao je François Bourguignon, glavni ekomomist Svjetske banke i viši potpredsjednik za razvojnu ekonomiju. “Posebice su novčane doznake važno rješenje za izrazito siromaštvo velikog broja ljudi. Izazov koji stoji pred kreatorima politike sastoji se od potpunog ostvarivanja potencijalnih ekonomskih koristi od migracije uz istodobno uspješno rješavanje povezanih društvenih i političkih implikacija.” U ovogodišnjem GEP-u, koji nosi naslov Ekonomske implikacije novčanih doznaka i migracije (The Economic Implications of Remittances and Migration), također se predviđa da će se gospodarski rast u zemljama u razvoju usporiti sa 6,8 posto u 2004. na 5,9 posto ove godine, te na 5,7 posto u 2006. Zemlje u razvoju nastavit će rasti po povijesno vrlo visokim stopama i više nego dvaput brže od gospodarstava s visokimdohotkom. Očekuje se da će se ekonomski rast u gospodarstvima s visokim dohotkom također usporiti sa 3,1 posto rasta u 2004. na oko 2,5 posto u 2005. i 2006. godini. Visoke cijene nafte, ograničenja kapaciteta i postepeni rast kamatnih stopa glavni su faktori koji su slabili globalnu ekspanziju. „Sve do nedavno, snažna globalna potražnja i sve veće cijene nenaftne robe umanjivale su utjecaj rastućih cijena nafte na zemlje u razvoju koje su uvoznice nafte”, rekao je Andrew Burns, jedan od autora poglavlja ovoga izvještaja. “Međutim, očekuje se da će povećanje cijene nafte od 2004. naovamo stvoriti znatne ekonomske troškove koji nisu potpuno uključeni u brojke BDP-a (bruto društvenog proizvoda).” Negativni utjecaj uvjeta trgovanja uz visoke cijene nafte procjenjuje se na oko tri posto dohotka zemalja uvoznica nafte s niskim prihodima. Ukoliko se ne poduzmu mjere radi pomoći najugroženijima od tih zemalja, one će možda biti prisiljene smanjiti uvoz bitnih nenaftnih proizvoda.  Click on the image for a larger version (30k pdf)Jedan od rizika za izglede koji su istraženi u ovom izvještaju jest mogućnost poremećaja u naftnoj ponudi koji bi mogli još više povećati cijene nafte i time potencijalno smanjiti globalni utržak u sljedećih nekoliko godina za 1,5 posto. Druga neizvjesnost rezultira iz stalnih globalnih neravnoteža i sve većeg državnog duga u zemljama s visokimdohotkom. To bi moglo, upozorava nas izvještaj, prouzročiti dugoročni rast kamatnih stopa – i to mnogo brži nego što se očekuje, kao i smanjene izglede za rast. Nedavni snažan ekonomski uspjeh zemalja u razvoju upućuje na to da su reforme koje su bile poduzete tijekom proteklih desetljeća imale pozitivan učinak na trendove rasta. Napredak je postignut u Africi, gdje se dohodak po stanovniku povećava za 1,8 posto godišnje, što je u izrazitoj suprotnosti s opadajućim dohocima tijekom 1980-tih i 1990-tih. Unatoč tom napretku, potrebno je učiniti još mnogo toga. Premda je rast u subsaharskoj Africi ojačao, a postotak učestalosti siromaštva opao, brzi prirast stanovništva u tom dijelu svijeta znači da je stvaran broj ljudi u toj regiji koji žive od jednog ili manje od jednog američkog dolara dnevno porastao od početka 1980-tih, a očekuje se da će i dalje rasti. Migracija pruža potencijalno ogromne ekonomske koristi Vraćajući se na glavnu temu ovogodišnjeg GEP-a, novčane doznake i migraciju, izvještaj iznosi dokaze kako bi povećanje broja migranata, koji bi do 2025. godine ojačali radnu snagu u zemljama s visokim dohotkom za tri posto, moglo povećati globalni stvarni dohodak za 0,6 posto, odnosno za 356 milijardi USD. Takvo povećanje u obilju migranata bilo bi u skladu s migracijskim trendom koji je primijećen tijekom tri protekla desetljeća. “Te relativne koristi daleko su veće za kućanstva zemalja u razvoju nego za kućanstva bogatih zemalja i gotovo su jednake potencijalnim koristima od globalne reforme trgovine robom,” zaključak je autora, kad se uzme u obzir iznos od 162 milijardi USD koji odlazi novim migrantima, 143 milijardi USD koje odlaze onima koji žive u zemljama u razvoju, te iznos od 51 milijardu USD za ljude koji žive u zemljama s visokim dohotkom. Radi ostvarivanja tih koristi GEP predlaže zemljama u razvoju da zatraže sporazume sa zemljama u koje njihovi državljani migriraju kako bi se poboljšali uvjeti pod kojima oni prelaze granice, traže i čuvaju zaposlenje i šalju kući dio svojih zarada. U skladu s nedavnim izvještajem Globalne komisije za međunarodnu migraciju, u kojem se traži da uloga migranata u promicanju ekonomskog rasta, razvoja i smanjenja siromaštva “bude priznata i ojačana”, GEP također primjećuje da novčane doznake i migraciju treba sagledati kao dopunu nastojanja usmjerenih na lokalni razvoj u zemljama s niskim dohotkom. “Migracija se ne smije” kaže se u GEP-u, “sagledavati kao zamjena za ekonomski razvoj u zemlji porijekla, budući da razvoj u konačnici ovisi o dobrim domaćim ekonomskim programima.” U GEP-u se također navodi potreba da zemlje u razvoju, koje su suočene s odlaskom velikog broja stručnjaka i sveučilišnih diplomaca (s takozvanim “odljevom mozgova”), poboljšaju radne uvjete u javnom zapošljavanju, više ulažu u istraživanje i razvoj, te pomognu da se utvrde prilike za zapošljavanje kod kuće radi povratka migranata s višom naobrazbom. “Vođeni migracijski programi, uključujući privremene radne vize za migrante s niskim kvalifikacijama u industrijskim zemljama, mogli bi pomoći pri ublažavanju problema povezanih s velikim brojem ilegalnih migranata, te omogućiti veće kretanje privremenih radnika,” rekao je Uri Dadush, direktor grupe Svjetske banke za izglede razvoja koja sastavlja GEP. “To bi pridonijelo značajnom smanjenju siromaštva u zemljama iz kojih dolaze migranti, unutar samih migranata, njihovih obitelji te, kako se novčane doznake budu povećavale, u široj zajednici.” Novčane doznake dostežu brojku od 232 milijarde USD U 2005. godini službeno evidentirane novčane doznake diljem svijeta premašile su brojku od 232 milijardi USD. Zemlje u razvoju su od tog iznosa primile 167 milijardi USD, što je više od dvostrukog iznosa pomoći za razvoj iz svih izvora. Autori GEP-a ukazuju da bi novčane doznake poslane putem neformalnih kanala mogle uvećati službenu procjenu barem za još 50 posto, čime bi novčane doznake postale najvećim izvorom vanjskog kapitala u mnogim zemljama u razvoju. Zemlje koje dobivaju najveći dio evidentiranih doznaka su Indija (21,7 milijardi USD), Kina (21,3 milijardi USD), Meksiko (18,1 milijardi USD), Francuska (12,7 milijardi USD), te Filipini (11,6 milijardi USD). Zemlje u kojima novčane doznake čine najveći dio bruto domaćeg proizvoda su Tonga (31%), Moldavija (27.1%), Lesoto (25,8%), Haiti (24,8%), te Bosna i Hercegovina (22,5%). Unatoč naglasku na doznakama iz razvijenih zemalja, novčane doznake poslane iz zemalja u razvoju (takozvani “Jug-Jug tokovi”) predstavljaju 30 – 45 posto ukupnih novčanih doznaka. “Migracija je doista globalan fenomen,” rekao je Dilip Ratha, jedan od autora izvještaja. “Mnoge zemlje, kako razvijene tako i one u razvoju, šalju i primaju migrante, šalju i primaju novčane doznake.” Analiza ankete kućanstava ukazuje da su novčane doznake bile povezane sa značajnim smanjenjima u siromaštvu (po stanovniku) u nekoliko zemalja s niskim dohotkom, uključujući Ugandu (11 posto), Bangladeš (šest posto) i Ganu (pet posto). Osim toga, čini se da novčane doznake pomažu kućanstvima u održavanju razina potrošnje putem gospodarskih šokova i nedaća. One su također povezane s povećanim domaćim ulaganjima u obrazovanje i zdravstvo, te u povećano poduzetništvo. Ove zaključke potvrđuju nalazi nedavne istraživačke studije Svjetske banke, International Migration, Remittances and the Brain Drain (Međunarodna migracija, novčane doznake i odljev mozgova), koju su zajednički uredili Caglar Ozden i Maurice Schiff. Međutim, naknade koje naplaćuju davatelji usluga vezanih za novčane doznake često su vrlo visoke, čak i do 10−15 posto malih transfera kakve obično izvršavaju siromašni migranti. GEP potiče akciju za smanjenje tih naknada koje su često daleko veće od stvarnog troška obavljanja transakcija. U izvještaju se kaže da bi veća konkurencija na tržištu transfera doznaka dovela do nižih naknada, čime bi se povećao raspoloživi prihod siromašnih migranta, kao i njihovi poticaji da šalju više novca kući. Smanjiti troškove prijenosa doznakaS Smanjenje troškova doznaka učinit će mnogo više za poticanje korištenja formalnih kanala za doznačavanje nego regulacija takozvanih neformalnih službi. Premda je regulacija potrebna radi sprječavanja pranja novca i financiranja terorista, ona se mora provesti na način koji ne ometa cilj smanjenja troškova doznačavanja. GEP preporučuje bolji pristup formalnim financijskim službama za siromašne migrante i njihove obitelji koje žele slati i primati novčane doznake. To bi se moglo ostvariti poticanjem širenja bankarskih mreža, dopuštanjem domaćim bankama u zemljama porijekla da posluju s inozemstvom, osiguranjem priznatih identifikacijskih iskaznica za migrante, te olakšavanjem sudjelovanja u mikrofinancijskim institucijama i kreditnim udrugama na tržištu doznaka. U izvještaju se navode iskustva koja su vezana za smanjenja naknada za prijenos doznaka u Indiji, na Filipinima, te u američko-meksičkom koridoru kao primjeri koje i drugi trebaju slijediti. Ta iskustva su uključila i akciju države da bi se otvorio poštanski sustav radi povećanja konkurencije u području transfera doznaka, izdavanje konzularnih identifikacijskih iskaznica radi olakšavanja otvaranja bankovnih računa za meksičke migrante u Americi te, između ostalog, radi korištenja mogućnosti obavljanja transfera novčanih doznaka putem tekstualnih poruka s mobitela. Uz povećanje razina potrošnje u obiteljima migranata, stalni dotok strane valute putem doznaka može povećati i kreditnu sposobnost zemlje za vanjsko zaduživanje. Tamo gdje financijske institucije mogu osigurati novčane depozite doznaka, iste institucije mogu povećati pristup kapitalu u zemljama u razvoju i smanjiti troškove zaduživanja. Uz poticanje reformi za olakšavanje povećanog toka novčanih doznaka, u izvještaju se izražava protivljenje nastojanjima vlada da uvedu porez na novčane doznake, kao i upozorenje protiv osiguravanja poticaja za usmjeravanje doznaka u posebna područja odnosno sektore putem programa vezanih sredstava. Dokazujući kako su ove sheme u prošlosti nisu bile jako uspješne, u izvještaju Svjetske banke savjetuje se vladama da novčane doznake tretiraju kao ostali privatni prihod. U izvještaju se isto tako tvrdi da se novčane doznake, kao privatna sredstva, ne smiju smatrati zamjenom za razvojnu pomoć: “Novčane doznake su teško zarađeni prihod koji je, u većini slučaja, već bio oporezovan,” rekao je glavni ekonomist Banke, Bourguignon. “One se nebi trebale ponovno oporezivati, a vlade ih ne bi trebale smatrati razvojnom pomoći.” |
RSS