"New deal“ za globalnu politiku hrane

Robert B. Zoellick

predsjednik Svjetske banke

Slike nereda bi trebale potaći globalnu zajednicu na djelovanje: pobune na Haitiju, protesti u Egiptu, te nasilje u mnogim drugim zemljama širom svijeta, pokrenute porastom cijena hrane. Ovom krizom su najteže pogođeni najsiromašniji u svijetu. Grupa Svjetske banke procjenjuje bi udvostručenja cijena hrane tokom prethodne tri godine potencijalno moglo 100 miliona ljudi u zemljama s niskim nivoom prihoda gurnuti dublje u siromaštvo.  A taj će problem i dalje postojati: demografska realnost, promjena prehrambenih navika, cijene energenata i bio-goriva, te klimatske promjene ukazuju da će i dalje dolaziti do povećanja cijena hrane u srednjoročnom periodu.

 Od 2005. godine cijene osnovnih prehrambenih namirnica su porasle za 80 [83%] procenta. Koliko-god da su bolna ta povećanja cijena za američkog potrošača, ona još više pogađaju najsiromašnije ljude na svijetu – djecu, starosti samo četiri ili pet godina, koja su prisiljena da napuste sigurnost svojih ruralnih zajednica da bi se borila za hranu u prenapučenim gradovima; majke koje ne mogu prehraniti svoju djecu. Za te porodice, hrana čini polovinu do tri četvrtine potrošnje i nemaju rezerve za preživljavanje.

Da bi se pomoglo najteže pogođenima, Grupa Svjetske banke traži donošenje „New deala“ (novog programa) za globalnu politiku hrane.  Ovaj „New deal“ bi se trebao fokusirati ne samo na glad i pothranjenost, pristup hrani i snabdijevanje hranom, već i na njenu povezanost s energijom, prinosima, klimatskim promjenama, investicijama, marginalizacijom žena i drugih grupa, i ekonomski oporavak i rast.

Trebali bismo početi pružanjem pomoći onima čije su potrebe hitne. UN-ov Svjetski program hrane (World Food Program)  traži najmanje 500 miliona $ za dodatno snabdijevanje hranom za zadovoljavanje hitnih potreba. Sjedinjene Države, Evropska Unija, Japan i ostale zemlje moraju odmah djelovati da se pokrije taj nedostatak – ili će mnogi ljudi patiti i gladovati.

Enormno povećanje cijena  hrane je povećalo pozornost na veće izazove prevazilaženja gladi i pothranjenosti, osnovne uzroke smrti oko 3,5 miliona djece mlađe od pet godina svake godine. Više od 20 procenata smrti majki se javlja zbog pothranjenosti. Pothranjenost slabi otpornost na bolesti. Glad i pothranjenost su uzrok, ne posljedica siromaštva.

Prelazak s tradicionalne pomoći u hrani na širi  koncept pomoći za hranu i prehranjivanje mora biti dio ovog „New deala“.  U mnogim slučajevima, davanje novca ili vaučera, a ne prehrambenih artikala, je prikladno i može pomoći izgradnji lokalnih tržišta hrane i poljoprivredne proizvodnje. Kada su potrebni prehrambeni artikli, njihova nabavka od lokalnih farmera može pomoći jačanju zajednice. Programi školske užine privlače djecu u učionice, istovremeno pomažući zdravoj djeci da uče, a neki obezbjeđuju hranu i roditeljima. 

Grupa Svjetske banke može pomoći pružanjem podrške za hitne mjere koje pomažu siromašnima, uz istovremeno poticanje inicijativa za proizvodnju i prodaju hrane kao dio održivog razvoja.  Brojne zemlje, čak i toliko različite kao što su  Butan i Brazil imaju programe hrane za ugrožene grupe. Mozambik i Kambodža organiziraju lokalno izabrane programe javnih radova gdje se plaćanje vrši u hrani – izgradnja cesta, bunara, škola. Druge, kao Egipat i Etiopija, daju novčane poticaje za tzv. korake samo-pomoći, kao što je slanje djece u školu. 

Radićemo sa zemljama, posebno u Africi i partnerskim institucijama na iskorištavanju prilika od veće potražnje za hranom. Možemo pomoći da se napravi „Zelena revolucija“ za sub-saharsku Afriku pomažući zemljama da povećaju produktivnost putem poljoprivrednog lanca vrijednosti i pomažući malim farmerima da izađu iz kruga siromaštva. Gotovo ćemo udvostručiti davanje zajmova za poljoprivredu u Africi, sa 450 miliona $ na 800 miliona $ i možemo pomoći zemljama i farmerima da se suočavaju sa sistemskim rizicima kao što je suša. Možemo ponuditi pristup tehnologiji i nauci u cilju povećanja prinosa. Putem Međunarodne financijske korporacije (IFC), ogranka Svjetske banke za rad s privatnim sektorom, povećaćemo investicije i savjetodavnu podršku u oblasti agro-biznisa u Africi i drugim dijelovima svijeta.

Da bi bili uspješniji, trebaćemo integrirati i mobilizirati niz raznih partnera uključujući Gates fondaciju,  Organizaciju za hranu i poljoprivredu (FAO), Svjetski program hrane (WFP) i Međunarodni fond za razvoj poljoprivrede (IFAD); druge multilateralne razvojne banke; poljoprivredne istraživačke institute; zemlje u razvoju s većim iskustvom u poljoprivredi, kao što je Brazil; i privatni sektor.

„New deal“ za globalnu politiku hrane će doprinijeti uključivom i održivom razvoju. Muškarci, žene i djeca u siromašnim, zemljama sa srednjim nivoom prihoda i razvijenim zemljama će zajedno imati koristi. Povećanje prihoda od poljoprivrede  ima tri puta veću moć za prevazilaženje siromaštva nego povećanje prihoda iz drugih sektora, a 75 procenata siromašnih u svijetu su ruralno stanovništvo, pri čemu se  većina njih bavi poljoprivredom. U radu s našim partnerima, možemo najugroženijima u svijetu olakšati teret cijena hrane.