Treba reformirati sistem beneficija za borce i invalide

Op Ed, autor Marco Mantovanelli

Direktor ureda Svjetske banke u Bosni i Hercegovini

Objavljeno u Dnevnom avazu, 31.01.2009

“Redovi za električne grijalice,” stoji u naslovu jednih BiH novina. “Nema novca za beneficije. Prijeti se protestima,” kaže naslov u drugim novinama. Možda mislite da su ovo nedavni novinski izvještaji, ali nisu.

Ovi naslovi su punili novine prije nekih deset godina i čini se da postoje neke uznemiravajuće sličnosti između onda i sada. I tada je plin za Bosnu i Hercegovinu bio pod znakom pitanja, baš kao i proteklih desetak dana.

Ukoliko se sjećate, prije deset godina se penzionerima dugovao novac za penzije zaostale i po nekoliko mjeseci. Penzioneri su tada tražili da im se isplate njihova potraživanja te su prijetili protestima kao odgovor na nesposobnost vlasti da riješe ovaj, čini se nerješiv problem.

Taj je problem, na kraju, riješen nakon što je tadašnji Visoki predstavnik, Wolfgang Petrich, uveo jednostavnu formulu za izračunavanje svih penzija na osnovu koeficijenta. Bazirala se na jednostavnom principu; umjesto zajamčenih nerealnih penzija, svaki je penzioner primao penziju u skladu sa stvarnim iznosom sredstava sakupljenih tog mjeseca. Nakon toga, penzije su isplaćivane redovno na kraju svakog mjeseca. Kako se ekonomija oporavljala tokom kasnijih godina, penzije su polako rasle i čak su i zaostaci, vremenom, isplaćeni.

Ovog puta, žalbe i protesti dolaze od strane boraca i civilnih invalida iz Federacije BiH, čije su isplate beneficija nedavno počele kasniti. Opet se, baš kao i prije, govori da je nedostatak budžetskih sredstava najveći razlog za kašnjenje isplata beneficija.

Opet, baš kao i 1999, vlasti su suočene sa nizom potraživanja koja su zasnovana na usvojenim zakonima ali koja ne mogu isplatiti jer im nedostaje novca u entitetskoj kasi. Ponovo, usvojeni zakoni nisu u skladu sa mogućnostima provedbe istih u stvarnosti.

Međutim, većina relevantnih zakona koji određuju beneficije u Federaciji BiH imaju ugrađenu formulu sličnu onoj iz penzionog zakona. To znači da vlasti, u nedostatku smanjenja troškova u drugim dijelovima budžeta, imaju alat kojim mogu izbjeći odgađanje isplate beneficija i stvaranje zaostataka. Tako, kao što je to bio slučaj i sa penzionerima, ukoliko se primjeni koeficijent, moguće su djelomične ali redovne isplate beneficija u iznosu koji je dostupan iz sredstava koja su na raspolaganju u tom trunutku.

Pored toga što bi ovo garantovalo redovnu isplatu, ovo bi također zaustavilo brzorastuće deficite koji bi mogli oslabiti finansijsku stabilnost Federacije BiH. Privremeno korištenje koeficijenta bi također značilo da nakon što se ekonomska i finansijska situacija poboljša, isplata beneficija bi se mogla nastaviti bez daljeg gotovinskog racioniranja.

Ali, baš kao što električne grijalice nisu odgovarajuća zamjena za plinsko centralno grijanje, ovo rješenje može samo privremeno umiriti problem novčanih tokova prije no što se administracija pozabavi rješavanjem ključnog problema koji se tiče ovih beneficija. Šta bi, dakle, bilo dugoročno rješenje ovog pitanja? U prošlosti sam već spominjao koncept boljeg usmjeravanja beneficija. Sada je vrijeme da o njemu nešto više kažem. Kako se loše usmjeravanje odražava na programe beneficija za borce?

Trenutni sistem određuje da ljudi imaju pravo na novac zato što imaju status boraca (sa ili bez invaliditeta) ili civilnog invalida, bez obzira na njihove stvarne potrebe. Ovaj pristup znači da oni koji drže visoke pozicije u javnim ustanovama ili koji rade u dobrostojećim privatnim firmama, primaju iste beneficije kao i oni koji nemaju nikakve prihode i koji ovise od socijalne pomoći da bi prehranili svoje porodice.

Prema Zakonu o borcima, odrasli član porodice sa „drugim prihodima“ i bez osoba koje mora izdržavati može primati nekih 160 KM mjesečno – što je jednako socijalnoj pomoći za čitavu porodicu koja nema prihoda. Isto se odnosi na one koji imaju pravo primati naknade za invalidnost, a koji su u stanju da rade i koji čak primaju dobre plate. Zakoni im dozvoljavaju da legalno dobijaju beneficije koje dostižu do 150 KM mjesečno. U drugim se slučajevima ova beneficija daje uz druge socijalne beneficije, poput penzija, bez obzira na stvarnu potrebu.

Kada se to sve posmatra pojedinačno, mnoge od tih beneficija su niske i malo je vjerovatno da mogu riješiti egzistencijalne probleme neke osobe. Ipak, iznosi koji su pojedinačno minorni kada se saberu dostižu iznos od nekoliko stotina miliona godišnje, koje vlasti trenutno nemaju na raspolaganju.

Rasipanje i neefikasnost koji su svojstveni ovom metodu pomaganja ljudima, uglavnom štete onima koji stvarno trebaju taj novac za siguran i dostojanstven život. Kada bi se novac bolje rasporedio, pojedinačni primaoci tih beneficija bi primali iznose koji bi značajno uticali na njihovu kupovnu moć. Stoga je bolje usmjeravanje beneficija, a ne stvaranje zaostataka u isplatama ili gotovinsko racioniranje, dugoročnije rješenje jer postavlju sasvim novu osnovu po kojoj se beneficije isplaćuju. Ovo će također spriječiti dalja gomilanja u drugim programima za ublažavanje siromaštva, te će otvoriti nove prilike za javna ulaganja za brži napredak i rast.

Krajnje je vrijeme za ovu reformu. Ove bi mjere mogle imati višestruku korist za slijedeće godine ali sada su vlasti Federacije BiH te koje trebaju poduzeti hrabre poteze koji bi osigurali neprekidnu isplatu beneficija za one kojima su najviše potrebne i finansijsku stabilnost Federacije BiH. Stoga raduje opredijeljenost reformama u ovom i drugim sektorima iskazana u nedavno zakljucenom socijalnom sporazumu u Federaciji BiH.   Svjetska banka ce u tijesnom partnerstvu sa akterima u Federaciji BiH podrzati ovaj reformski kurs.