Vrijeme za teške odluke

Op Ed, autor Marco Mantovanelli

Direktor ureda Svjetske banke u Bosni i Hercegovini

Objavljeno u Dnevnom avazu, 28.02.2009

Prije nekoliko sedmica Ekonomsko-socijalno vijeće Federacije BiH usvojilo je operativni plan vezan za pogoršanje svjetske ekonomske krize za period 2009–2010. Između ostalih ključnih stavki ovaj plan sadrži upute za reformu socijalnog sektora, koje bi trebale uključivati racionalizaciju izdataka i bolje usmjeravanje povlastica onima kojima su one zaista neophodne.  

Ovaj plan je donesen na vrijeme jer svjetska recesija koja se brzo približava već kuca na vrata BiH. Talas nezaposlenja se širi Evropom, krećući se od Atlanskog okeana prema Baltičkom moru. U januaru prošle godine je u Britaniji bilo 800.000 ljudi koji su zatražili naknade za nezaposlenost. Procjenjuje se da će se do kraja godine broj nezaposlenih u Britaniji udvostručiti na 1,8 miliona ljudi. Istovremeno, u Francuskoj već ima preko milion nezaposlenih. Čak i u nekad dinamičnoj privredi baltičkih zemalja su izbili nemiri zbog nezadovoljstva prouzročenog vladinim ograničenjem troškova, mjerom koja je bila neophodna zbog bankarske i ekonomske krize.  

Nekoliko bosanskohercegovačkih kompanija je već najavilo da će morati otpustiti radnike zbog toga što ih je smanjena potražnja na svjetskim i regionalnim tržištima prisilila da smanje proizvodnju. U decembru prošle godine, oko 5000 lica se prijavilo kao nezaposleno i zahtijevalo socijalnu pomoć u BiH. Više od 1000 novih nezaposlenih je registrirano u januaru.  

Tokom proteklih deset godina u BiH, zvanična stopa nezaposlenosti je iznosila preko 40%. Iako je tačnost ovih zvaničnih podataka upitna, tako zastrašujuća statistika u kontekstu sve bližih poteškoća je razlog za veliku zabrinutost. Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da ove pogubne statistike o nezaposlenosti dodatno pogoršavaju oni koji se vode kao nezaposleni, iako imaju posao, ili čak dva posla.  

Čini se da mnogi vjeruju da je potpuno normalno varati sistem javnih finansija time što će se registrirati kao nezaposleno lice kako bi dobili zdravstveno osiguranje i druge socijalne povlastice, čak i kada imaju posao. A čini se da i neki poslodavci misle da je to dobra ideja jer tako neće morati plaćati socijalne doprinose za tog uposlenika. Ovo varanje sistema podriva sistem javnih finansija i onemogućava onima kojima je državna pomoć zaista potrebna da je i dobiju.    

Iako se ova praksa može činiti protuzakonitom, postoje slučajevi u kojima je čak i zakonodavstvo ohrabrivalo takvo ponašanje. 

Jedan takav primjer je povlastica FBiH za demobilizirane borce koja je uvedena u oktobru 2006. U periodu od 2004 do 2006 godine, prije uvođenja gore pomenute povlastice, broj nezaposlenih demobiliziranih boraca registriranih na biroima za zapošljavanje u FBiH je iznosio oko 60.000. Između septembra 2006 i decembra 2007, biroi za zapošljavanje u FBiH su zabilježili porast broja ljudi koji su registrirani kao nezaposleni demobilizirani borci u iznosu od 46% – sa 60.000 na skoro 90.000. Zaista je teško vjerovati da je 30.000 demobiliziranih boraca izgubilo posao u tom periodu, dok su ostale zvanične statistike pokazivale da se u privredi ustvari otvaraju nova radna mjesta. 

Pored toga, informacije koje su uporedo dostavljali privatni poslodavci su pokazale da je većina od ovih 90.000 ljudi zapravo nastavila raditi u njihovim firmama i da ti ljudi nisu imali namjeru da 'zaista' budu nezaposleni. Ovakva situacija je odgovarala i poslodavcima, jer su u ovom slučaju i poslodavci i zaposleni imali zajedničku korist, s obzirom da prvi ne moraju plaćati doprinose na platu, a potonji pored svojih redovnih plata dobijaju i naknade za nezaposlenost . 

Obzirom da se pomenute povlastice dodjeljuju nezavisno od prihoda koje podnosilac zahtjeva ima, ova vrsta povlastica nije toliko velika da bi se pojedinačni primalac obogatio, ali je dovoljna da se rad zamijeni neradom, ili da se osoba registrira kao nezaposlena i nastavi raditi u 'sivoj' ekonomiji. Istovremeno, privreda i javni budžeti se trude da obezbijede sredstva za razne povlastice, iako ne postoje dokazi da ova sredstva doprinose boljem stanju u društvu. 

Naprotiv, to ima negativan utjecaj na privredu BiH, obzirom da trošenje stotina miliona na povlastice sada znači i smanjenje drugih socijalnih plaćanja, kao što su bolji dječiji dodaci, ili mogućnosti za javne investicije koje bi mogle doprinijeti sveukupnom bogatstvu i dobrostanju građana BiH tokom dolazećih godina. Po našoj procjeni socijalni izdaci u BiH, koji spadaju među najviše u Evropi u odnosu na procenat BDP-a, dopiru samo do 30% najugroženijih lica u BiH, što je jedna od najnižih stopa u Evropi. 

Drugim riječima, oni ljudi koji varaju sistem kako bi dobili čak i mali dodatni izvor prihoda zapravo varaju sami sebe i svoje najdraže. Zbog toga Svjetska banka preporučuje vlastima da počnu usmjeravati socijalne povlastice onima kojima su potrebne.  

Globalna ekonomska kriza će vjerovatno dovesti do istinskog porasta broja nezaposlenih u BiH. Obzirom na tu stvarnu prijetnju, važno je izvršiti reformu postojećeg sistema kako bi ljudi kojima je pomoć zaista potrebna mogli biti lako identificirani i kako bi im se brzo moglo pomoći.  

Obzirom kako trenutno stoje stvari, ne postoji mogućnost da se utvrdi ko je na spisku nezaposlenih u BiH zaista dobio otkaz, a ko je, iako se vodi kao nezaposlen, poduzetnik koji možda i sam otpušta ljude.