There is not one single policy that fosters innovation, improves competitiveness, accelerates growth, and, ultimately, creates a professional perspective and income for Montenegrins. Especially when a country does not have at its disposal macroeconomic policy instruments (such as exchange-rate or monetary policies), when it finds itself in a situation where a more expansionary fiscal-policy stance risks to undermine macroeconomic stability, pro-growth policies are—in the end—a series of measures aimed at strengthening public institutions and making more efficient the services that the public administration provides.

Today’s public presentation of the One Stop Shop Business Registration Center is such a measure. It helps to remove disincentives to prospective entrepreneurs and bureaucratic obstacles placed in front of men and women who detect market opportunities, who have ideas of innovative services and unavailable products, men and women who have the courage to take their money, accept the risk, and make it happen, businessmen and –women who have the courage to become their own bosses.

The public debate in Montenegro during recent years has tended to center around large companies—and and not all of them have done all that well. In today’s world, the economic environment changes fast, and firms need to adapt quickly to these changes. If we analyze the situation in successful economies, it is the small and medium-sized enterprises that tend to be more agile and innovative than larger and more established enterprises. They can detect niches more quickly and exploit new opportunities. Therefore, the oft-quoted statement that SMEs are the backbone of any healthy economy withstands a closer look at what makes some economies more successful than others.

In the European Union, for instance, SMEs—which are defined as companies with less than 250 employees and a turnover of no more than €50 million—represent more than 99 percent of all businesses. They provide two-thirds of private-sector jobs and contribute to more than one-half of the total value-added created by businesses. Their activities have created income and wealth, fostered economic growth, and played a key role in innovation, research, and development. Maybe even more interesting is the fact that nine out of ten SMEs in the EU are—what is defined—a “micro enterprises”, i.e., firms with less than 10 employees. On average, these micro firms provide work and income for two persons. This is, to a large extent, the context, in which arguments are made that SMEs—and, in particular, the really small SMEs—are the backbone of economies in Europe.

Montenegro is no different. As World Bank Group—that is, the International Finance Corporation and the World Bank—follow with a great deal of interest the progress that is being gradually made to facilitate entrepreneurship and improve the business climate in Montenegro, and we are happy to support further steps in this direction. It is a multi-faceted challenge, with the One Stop Shop being an important—but only one—step in this direction. It will complement previous reforms already reflected in the annual Doing Business exercise. For the sub-category Starting a Business, Montenegro has already seen a very considerable improvement this year, improving its standing from 81^st last year to 51^st of altogether 183 countries, showing that, on average, it takes 10 days to complete 7 required procedures.

With the One Stop Shop, for which establishment I congratulate the Government, Montenegro has taken another very important step to become “competitive” in what Germans refer to as Standortwettbewerb. There is no English equivalent for this concept often referred to in the internal debate in Germany, which refers to the competition among countries over international capital, know-how, skills, and technology by providing investors with a legal framework, public goods, infrastructure, and a labor force at a sufficiently high level of quality so as to generate permanently higher rates of economic activity and levels of social welfare.

With the One Stop Shop, I hope—no, I am convinced—that it will become a whole lot easier for innovative minds to translate good ideas into businesses and, ultimately, into employment and income.

Ne postoji samo jedna politika koja podstiče inovacije, poboljšava konkurentnost, ubrzava rast, i konačno, stvara poslovne prilike i prihode za građane Crne Gore. To vazi utoliko vise kada zemlja nema na raspolaganju instrumente makroekonomske politike (kao što su devizna razmjena ili monetarna politika) i kada se nađe u situaciji u kojoj ekspanzivnija fiskalna politika kreira rizik za podrivanje makroekonomske stabilnosti. Tada politike koje promovišu rast predstavljaju niz mjera usmjerenih na jačanje državnih institucija i obezbjeđivanje što efikasnijh usluga koje pruža javna uprava.

Uspostavljanje sistema za registraciju preduzeća po principu jednog šaltera,  koji se danas predstavlja,  je upravo takva mjera. Ovaj sistem pomaže da se uklone prepreke pred kojima se mogu naći potencijalni preduzetnici, kao i birokratske prepreke na koje nailaze muškaraci i žene koji su uvidjeli poslovnu priliku, koji imaju ideje za pružanje inovativnih usluga i proizvoda koji nijesu dostupni na tržištu, muškarci i žene koji imaju hrabrosti uzeti svoj novac, preuzeti rizik, i ostvariti svoju namjeru, poslovni ljudi, koji imaju hrabrosti da postanu sami svoje gazde.

Javna rasprava u Crnoj Gori posljednjih godina je bila koncentrisana na velike kompanije, a neke od njih i nijesu tako dobro prošle. U današnjem svijetu, ekonomsko  okruženje se brzo mijenja, a preduzeća se  moraju brzo prilagođavati tim promjenama. Ako analiziramo situaciju u uspješnim ekonomijama, vidjećemo da su upravo mala i srednja poduzeća ta koja su agilnija i inovativnija nego što su to veća i kompleksnija preduzeća. Ona mogu brže otkriti svoje niše i brže iskoristiti nove mogućnosti.  Dakle, često citirana izjava da  su mala i srednja preduzeća okosnica svake zdrave ekonomije je svakako opravdana kad uzmemo u obzir šta ekonomije nekih zemalja čini uspješnijim od ekonomija onih drugih.

U Evropskoj uniji, na primjer, gdje se mala i srednja poduzeća, definišu kao preduzeća s manje od 250 zaposlenih i prometom od ne više od 50.000.000 €, ona predstavljaju više od 99 posto svih preduzeća. Ova preduzeća obezbjeđuju dvije trećine radnih mjesta u privatnom sektoru, i doprinose sa više od polovine ukupne dodate vrijednosti koja se stvara od strane preduzeća. Njihove aktivnosti  stvaraju prihod i blagostanje, pospješuju ekonomski rast, ona igraju ključnu ulogu u inovacijama, istraživanju i razvoju.  Možda je čak i zanimljivija činjenica da su devet od deset malih i srednjih poduzeća  u EU- ono što se definiše kao -"mikro preduzeća", odnosno preduzeća s manje od 10 zaposlenih. U prosjeku, ova mikro preduzeća obezbjeđuju posao i dohodak za dvije osobe.  Ovo je u velikoj mjeri kontekst u kojem važi argument da su mala i srednja preduzeća, a naročito stvarno mala MSP, okosnice ekonomija u Europi.

Crna Gora se ne razlikuje od ovoga. Grupacija Svjetske banke, odnosno Međunarodna finansijska korporacija i Svjetska banka, s velikim interesovanje prati postepeni napredak koji se ostvaruje, a koji olakšava poslovanje i unaprijeđuje poslovnu klimu u Crnoj Gori, i mi smo sretni da podržimo dalje korake u tom smjeru. To je višestruki izazov, pri čemu je sistem jednog šaltera za registraciju preduzeća važan, ali predstavlja samo jedan korak u tom smjeru. On će upotpuniti prethodne reforme koje su već predstavljene u godišnjim Izvještajima o lakoći poslovanja.  Za podkategoriju Pokretanje preduzeća, Crna Gora je već ostvarila vrlo vidan napredak u ovoj godini, pomjerivši se sa prošlogodišnjeg 81.  na ovogodišnje 51. mjesto, među kupno 183 zemalje, pokazujući da, je u prosjeku, potrebno10 dana da se završi 7 propisanih procedura.

Sa sistemom jednog šaltera za registraciju preduzeća, na čijem osnivanju čestitam Vladi, Crna Gora je preuzela još jedan vrlo važan korak da postane "konkurentna" u onome što Njemci nazivaju Standortwettbewerb. Nema engleskog ekvivalenta za ovaj concept, na koji se često pozivaju u unutrašnjim debatama u Njemačkoj, a koji se odnosi na tržišno natjecanje među državama u vezi sa međunarodnim kapitalom, know-how, vještinama, i tehnologijom, pružajući investitorima pravni okvir, javna dobra, infrastrukturu i radnu snagu  koji su na dovoljno visokom nivou kvaliteta da bi se generisale trajno veće stope ekonomske aktivnosti i visok nivo socijalng blagostanja.

Uz  sistem jednog šaltera za registraciju preduzeća, nadam se, ne - zapravo sam uvjeren - da će biti puno lakše,  za inovativne umove da prevedu dobre ideje u poslovanje i, u krajnjem, u nova radna mjesta i prihode.